Ne znam kako vi, ali ja sam jedna od onih osoba koje uvijek tragaju za nekim malo posebnijim poklonom.
Ne mora biti skup. Dapače, cijena mi je možda i najmanje važna. Puno mi je draže kad vidim da je netko zastao na trenutak i pomislio: „Ovo bi baš nju moglo razveseliti.“
I sama tako poklanjam.
Kad netko od prijatelja nešto slavi, vrlo je velika šansa da ću se ja negdje usput ponuditi da nešto ispečem.
„Ma napravit ću ti ja brownie, nemoj se ti mučiti. Meni je to čas posla.“
Mislim da neki moji prijatelji i susjedi već lagano bježe od mene kad krenem s tim svojim idejama. 😂 Jer meni nikad nije problem napraviti još jedan kolač ili desert, nešto lijepo zapakirati, dodati mašnu… i odmah imam osjećaj da poklon ima malo više osobnosti.
Valjda zato i sama volim dobiti nešto što nije baš potpuno očekivano.
Jedan od poklona kojih se i danas jako dobro sjećam bio je — kit za izradu sushija.
Možda nekome ništa spektakularno, ali meni je bio fantastičan.
Dobiješ sve lijepo složeno u paketu, upute i objašnjenje kako napraviti sushi. I odjednom nešto za što si prije mislio da moraš otići na radionicu ili odgledati sate YouTube videa postane sasvim izvedivo u vlastitoj kuhinji.
Naravno, neću sada tvrditi da sam nakon toga postala sushi chef. 😄
Ali naučila sam zarolati stvarno pristojan sushi. Kasnije sam počela smišljati svoje kombinacije, isprobavati i dodavati ono što volimo… Taj jedan poklon zapravo mi je otvorio vrata prema nečemu što prije nikada nisam radila.
I upravo je to ono što mi je lijepo kod takvih poklona.
Ne pokloniš nekome samo stvar. Pokloniš mu ideju, iskustvo, a možda čak i neku novu malu vještinu.
Vjerojatno je upravo iz toga nastao i dio filozofije iza Ispeci Me.
Jer koliko god ja voljela sama kuhati i peći, potpuno razumijem da nemaju svi vremena, volje ili iskustva krenuti baš od nule. Ali to ne znači da ne mogu napraviti nešto svoje.
Dobiješ dobru bazu i jasne upute, a onda kreće ono najbolje — možeš napraviti brownie baš onakav kakav voliš. Dodati svoje omiljeno voće, orašaste plodove, karamelu ili sladoled… Ili ga jednostavno ispeći, odnijeti nekome na vrata i reći:
„Ovo sam napravila za tebe.“
Meni je to i dalje jedan od najljepših poklona.
Ne mora biti savršen. Ne mora biti skup. Ne mora čak biti ni potpuno originalan.
Samo mora imati onaj mali osjećaj da nije uzet usput, reda radi.
Da je netko mislio baš na tebe.
A sada me stvarno zanima — kakvi ste vi kad su pokloni u pitanju?
Tražite li uvijek nešto malo drugačije? Volite li sami nešto napraviti? Ili ste sasvim zadovoljni dobrom bocom vina i bombonijerom?
Nema pogrešnog odgovora. Jer, budimo realni… i dobra boca vina zna biti jako dobar poklon. 😉
